Senzornu integraciju definirala je Jane Ayers još pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Promatrajući djecu došla je do spoznaje na koji način ona „obrađuju“ informacije iz svoje okoline i kako živčani sustav procesuira te informacije koje dijete prima raznim osjetilima i koje se u ogromnim količinama u svakom trenutku slijevaju u neurološki sistem.
Aktivnosti poticanja senzorne integracije provode se prvenstveno u senzorno integracijskom prostoru, odnosno senzornoj sobi koju je Osnovna škola Voštarnica- Zadar zahvaljujući sredstvima dobivenim kroz ASIQ projekt opremila. Same aktivnosti poticanja senzorne integracije provode certificirani stručnjaci kojih škola Voštarnica ima 15 te djelatnici koji nisu završili edukaciju iz senzorne integracije, a o ovom su području upoznati zahvaljujući aktivnostima samog projekta. Uz osnovnu školu Voštarnica- Zadar koja je kroz ASIQ projekt opremila senzornu sobu u potpunosti, centar Zaštiti me iz Banja Luke, zahvaljujući projektu dodatno je obogatio prostor senzorne sobe digitalnim interaktivnim stolom te interaktivnim podom. Centar ima tri certificirana senzorna terapeuta, a dio djelatnika edukaciju je prošao u organizaciji samog projekta. Djelatnici ovog centra navedenu opremu koriste u radu s djecom s intelektualnim teškoćama, djecom s poremećajem iz spektra autizma te poremećajem pažnje i koncentracije, djecom koja imaju specifične teškoće učenja, oštećenje sluha i vida, poremećaj u ostvarivanju komunikacije, smetnje u motoričkom razvoju, cerebralnu paralizu i kronične bolesti. Korištenje dobivene opreme pokazalo se vrlo učinkovito i u radu s učenicima sa poremećajima u ponašanju.
Drugi partneri projekta kroz projekt su se opredijelili za opremu iz nekih drugih područja. Senzornu sobu koristi velik broj učenika sa senzornim teškoćama čiji su učitelji stručni u ovom području. Prostor senzorne sobe potiče aktivno istraživanje, a organiziran je tako da nudi mnoštvo prilika za stjecanje senzornih iskustava i razvoj vještina. Teškoće na području senzorne integracije često usporavaju djecu u učenju te uzrokuju probleme u ponašanju stoga u radu s djecom poseban naglasak potrebno je staviti upravo na ovo područje. Slijeđenjem djetetovih interesa, imajući na umu disfunkciju koja je prisutna, bogati se i djetetova igra te doprinosi razvoju motoričkog planiranja i sposobnosti sekvencioniranja koji su bitan segment u procesu usvajanja akademskih vještina i znanja. Primjenom principa senzorne integracije od strane stručnjaka i osiguravanjem dovoljno potrebnih podražaja u senzornoj sobi, ali i u aktivnostima izvan nje omogućila je našim učenicima da se lakše reguliraju te dođu u stanje optimalne pobuđenosti što je izuzetno važno za daljnje usvajanje novih znanja i vještine te usmjeravanje na sadržaj.
Prostor senzorne sobe OŠ Voštarnica ispunjen je opremom koja pruža adekvatne podražaje u odnosu na sve senzorne sustave (taktilni, proprioceptivni, vestibularni, auditivni, vizualni). Upravo kroz senzorne sustave u daljnjem tekstu upoznat ćemo vas s gotovo svom opremom koju je škola Voštarnica zahvaljujući projektu dobila.
Kad govorimo o taktilnom osjetnom modalitetu važno je naglasiti kako je glavni cilj osigurati optimalnu količinu taktilnih podražaja kroz igre i aktivnosti koje pružaju taktilne inpute (bodljikave loptice, taktilne ježiće, poligone različitih tekstura, terapijske kamenčiće i sl.). Djecu koja su taktilno preosjetljiva potrebno je postepeno izlagati različitim podražajima kako bi se njihov neurološki sustav postepeno navikavao te se s vremenom smanjila nelagoda koju taktilni podražaji mogu izazvati kod hiperreagibilnog djeteta.
Sljedeći važni senzorni sustav je proprioceptivni sustav koji pruža informacije o tonusu i kontroli držanja te čini pozadinu za pozornost i razinu pobuđenosti. Važan je za postularnu prilagodbu, smanjivanje taktilne defanzivnosti, ali i neophodan element u razvijanju sheme tijela. Pružajući djetetu dovoljno proprioceptivnih inputa kroz razne aktivnosti (masaža dubokim pritiskom, skakanje na trampolinu, prekrivanje djeteta s lopticama u bazenu, korištenje težinskih deka, guranje teških predmeta, provlačenje kroz uski tunel, potrbušno ljuljanje na valjak ljuljački i sl.) indirektno možemo utjecati na sve senzorne sustave te poboljšati djetetovu sposobnost regulacije i koncentracije koje su važan preduvjet za usvajanje akademskih vještina.
Uz proprioceptivni sustav usko je vezan i vestibularni sustav koji se nalazi u unutarnjem uhu i daje nam informacije o kretanju te položaju glave i tijela u prostoru. Uključen je i u razvoj i reakcije ravnoteže, postularne kontrole te tonusa mišića, kao i u stabiliziranje očiju u prostoru dok je osoba u pokretu. Vestibularni input moguće je djeci pružiti kroz igre i aktivnosti na vestibularnim spravama kao što su platforma, valjak ljuljačka, tobogan, kosina, trampolin, balansni krug, podni surfer i lijevak.
Zadnji, no ne manje važni su auditivni i vizualni osjetni modaliteti.
Auditivni sustav ima ulogu u zaštiti (nesvjesno osluškivanje), kogniciji (svjesno slušanje), orijentaciji u prostoru te zamjećivanju i održavanju pažnje. Za djecu koja su auditivno hiperreagibilna (preosjetljiva) u radu često koristimo slušalice kako bi djeci smanjili intenzitet buke i olakšali sudjelovanje u drugim aktivnostima istovremeno vodeći računa o postepenom uvođenju raznih zvukova s ciljem habituacije. S druge strane auditivna hiporeagibilnost često uključuje auditivno samostimuliranje koje je potrebno postepeno prekidati preusmjeravanjem na aktivnosti koje će djeci dati dovoljno auditivnih inputa na svrsishodniji način. Za stimulaciju auditivnog osjetnog modaliteta mogu se koristiti brojni glazbeni instrumenti te auditivni zapisi koji reproduciraju različite zvukove kojima je nužno postepeno izlagati dijete.
Vizualni sustav neurološki je usko povezan s vestibularnim i proprioceptivnim sustavom. Iznimno je važan za motoričko planiranje djeteta te prostornu percepciju. U radu s djecom koriste se različite slagalice, umetaljke, puzzle, svjetleće kugle i sl. s ciljem stimulacije vizualnog osjetnog modaliteta.
Dio senzorne opreme škole u Zadru smješten je u Snoezelen sobi koja je osmišljena na način da stimulira sva prethodno navedena osjetila. Vibrirajuća prostirka pomoću koje se stimulira rad mišića, svjetleći stup s ribicama koji mijenja boje, optička vlakna, optička zavjesa, svjetleći paneli, projektori koji projeciraju različite svjetlosne efekte samo su dio opreme koji se nalazi u izdvojenom prostoru u školi Voštarnica- Zadar. Važno je naglasiti kako senzorna Snoezelen soba ne služi samo za pasivno promatranje nabrojanih efekata, nego i za sudjelovanje u igri, kreiranje vlastitih igara i istraživanje. Oni koji ne mogu sudjelovati u multisenzornoj igri koristeći ruke ili noge, mogu jednostavno pritisnuti ili dodirnuti sklopku što je posebno važno za djecu s višestrukim teškoćama. Soba je pogodna i za djecu s poremećajem iz spektra autizma koji su često hiper i hipo reagibilni na različite senzorne podražaje jer se različiti efekti poput jačine svjetla, razine buke, boja mogu mijenjati i prilagođavati individualnim potrebama svakog djeteta. Kada je potrebno, senzorni se podražaji mogu ublažiti, kontrolirati i postepeno pojačavati, dok se u drugim slučajevima odabrani osjetilni podražaji mogu pojačati ili izolirati isključivši sve druge, kako bi osoba usmjerila pažnju na njih. Na taj način se stvara sigurno okruženje za procjene, a kasnije i intervencije i rad s terapeutom u kojem djeca neće osjećati napetost, strah ili nelagodu.
Danijela Budimir Čirjak, mag.rehab.educ.
Petra Lovreković, mag.rehab.educ.